“Mnogi pokušavaju da umanje uticaje SKC-a, mnogi ih negiraju ili reinterpretiraju, ali se ne ustručavaju da profitiraju na istorijskoj ulozi SKC-a”. Ne dovodeći u sumnju očiglednu istinitost ove “poslovično netaktične” izjave Biljane Tomić*, možda bi se opravdano moglo postaviti i pitanje: ne kapitalizuje li sam SKC nedovoljno sopstveno nasleđe? * Politika, 22. 8. 2008.
izložba pod nazivom „re“ koja se ovog meseca otvara u srećnoj galeriji uvodi program skc-a u eru novog vizuelnog identiteta, što donekle obavezuje da se obnovi sećanje na ljude (i prakse) koji su tokom proteklih decenija uobličavali grafičku produkciju skc-a: nakon dugotrajnih rasprava o konceptualno duhovitom i vizuelno „neizrađenom“ predlogu arh. predraga ristića, na javnom konkursu za logotip skc-a usvojeno je rešenje aleksandra pajvančića. tokom prvih godina, pa i nakon angažovanja stalno zaposlenog grafičkog dizajnera, povremeno su, različitim povodima i iz različitih razloga, angažovani i drugi dizajneri, uglavnom mladi i već istaknuti u svoje vreme, pa i danas: florijan hajdu, nenad čonkić, boris bućan, zorica željko, moma rajin - samo su neka od imena koja su ostala zapisana u građi. paralelno je negovana i praksa da se prihvataju predlozi, ideje, pa i konkretne „usluge“ umetnika i autora iz nedizajnerskih provenijencija (zoran popović, raša todosijević, kasnije koja...). u svemu tome, prvi službeni dizajner skc-a, dragan stojanovski, uspevao je da uspostavi i, više od dve decenije, održi jedinstvenu poziciju skc-a kao retke institucije čiji je vizuelni identitet u potpunosti usaglašen sa idejama koje promoviše - ne samo u domenu umetnosti, već i u domenu političke i socijalne kulture. recimo da je sve to bilo moguće ostvariti u uslovima postojanja grafičke radionice skc-a, u okviru koje je, kao dizajner, radio i novica kocić. uspešnom funkcionisanju radionice doprinosili su i drugi stalni saradnici u manje ili više definisanom statusu čije su veštine i entuzijazmi omogućavali mnogim zainteresovanim klincima/kama, ili odrasllim autorima/kama, da se i sami okušaju u grafičkoj prezentaciji sopstvenog rada...
početkom jesenje sezone, najpre srećna, a potom i velika galerija uvele su u svoj programski prostor veoma mlade ljude, doslovno iz dečjih vrtića, a program + najavljuje i ekskluzivni koncert za bebe. čovek bi se mogao i pobuniti protiv toga, da kroz istoriju, pa i nedavnu, nemamo toliko primera malih muzičkih virtuoza koji su osvajali prostor odraslih... uostalom, i u srećnoj galeriji, paja stanković je pre 30 godina izlagao crteže dece do 5 godina (povodom međunarodne godine deteta), a zoran belić, koju godinu posle toga, izložio je u velikoj galeriji radove dece koju je podučavao (premda je u ovom slučaju tema izložbe bila njegova edukativna metoda)... d. v.
otkloni i preklapanja ekstremno veliki broj planiranih programa za oktobar, sa vrlo opširnim najavama, nije ostavio u ovom broju skice ni malo prostora za ustaljenu rubriku foto-rekapitulacije događanja iz prethodnog meseca - pa tako ni za naknadne tekstualne komentare koje je nekoliko urednika bilo planiralo da baš sada priloži. ali, tako to bude: nešto dobiješ, nešto izgubiš - i vice versa. d. v.
SKiCa je štampano izdanje mesečnog vodiča kroz programe SKC-a koji izlazi od oktobra 2003. g. Zbog havarije sadržaja sajta koji je prethodio ovom izdanju pokrenutom krajem 2008, zainteresovanim za naše programe realizovane u periodu 2003 – 2008 preporučujemo da pogledaju stare brojeve SKiCe. Premda se sadržaj SkiCe uglavnom preklapa sa informacijama sa sajta, nastavljeno je sa njenim objavljivanjem i nakon tog perioda zbog ljubitelja preloma informacija u konvencijama štampanog materijala.
kontakt: Dragica Vukadinović, urednica SKiCe
Ova adresa el. pošte zaštićena je od spam napada, treba omogućiti JavaSkript da biste je videli
tel. 381 (0)11 360 20 23
sledeće godine u ovo vreme, skc će sa ponosom privoditi kraju pripreme za 10. jubilarni međunarodni salon stripa. kad sve te godine prolete? ja, međutim, još uvek najlakše mogu da se vratim u 70-e: kada smo, dole u srećnoj galeriji, uprkos tome što smo kroz programsku politiku furali američki andergraund i savremeni jugoslovenski omladinski strip, nesmotreno međusobno pravili podelu uloga prema kultnom stripu magnusa i bunkera: p. g. je bio apsolutni alan ford, s. d. nenadmašni sir oliver, s. t. neponovljivi grunf, a br. 1 - d. v.*
a propos kino beleški*_oktobarske didaskalije u maju: dok su nekada društveno angažovani umetnici nastojali da svoju umetnost, ili bar njene forme, nametnu političkoj eliti, sada - kada je elita preuzela njene demokratske forme i rituale - čini se da bi se jedini pravi angažman umetnika sastojao u tome da naprave radikalni otklon od svojih najuspešnijih strategija. srećan 1. maj! d. v _*vidi noć muzeja
bez zadovoljavajuće zajedničke ideje o tome u kom bi se novom pravcu mogli usmeriti ovogodišnji aprilski susreti - čime bi se napravio otklon od, danas već brojnih, sličnih manifestacija u gradu - urednički kolegijum skc-a odlučio je da se jednostavno vrati na sopstvene (pred)izvorne principe: na nepretenciozno predstavljanje studentskih projekata, radionica, seminara... što je, možda, u najboljem saglasju sa planom da se 1. aprila „pusti u rad“ on-line arhiva skc-a na kojoj će se sukcesivno iznositi fakta i novootkriveni fragmenti zaboravljene mitske prošlosti. d. v.
iako se smatra kolevkom savremenog feminističkog pokreta u srbiji, simptomatično je da je - u četrdeset godina trajanja skc-a - održano relativno malo prigodnih programa povodom 8. marta. uzroci su različiti i protežu se od prevelikog entuzijazma, preko ravnodušnosti, do aktivnog poricanja, u zavisnosti od trenutne društvene klime, što je možda naznačeno i u jednom od ranih prigodnih razgovora koji je u „velikoj galeriji“ pod upitnim nazivom „da li je pitanje žene i pitanje društvenih odnosa?“ organizovala jasna tijardović, tada već ex-urednica male galerije. ove godine, na dan žena, u galeriji skc novi beograd biće otvorena izložba vajarke milice danilović čija pisana izjava, objavljena u ovom broju skice, „traži“ poređenje sa izjavama umetnica koje su o svom radu i položaju žena u sistemu umetnosti govorile na iv as 1975. godine. taj razgovor je bio inicijalna kapisla za pripremu i organizovanje legendarnog feminističkog festivala iz 1978. godine, čiji se naziv sa „bipol/ar/nim” denominativom* „drug-ca“ i danas navodi u izvornom obliku u studijama koje se bave referentnim temama, bez obzira na kom jeziku su pisane. d. v. __________ * nije deminutiv, prim. s. v.
već na osnovu naziva velikog broja programa koji su se odvijali u skc-u tokom poslednjih meseci prošle i početkom ove godine, ali i na osnovu podataka o njihovoj posećenosti, može se izvesti zaključak kako se interesovanje ljudi i kod nas sve više fokusira na popravljanje kvaliteta sopstvenog života, odnosno na različite načine i metode očuvanja fizičkog i psihičkog zdravlja, unapređivanje psihološkog profila, kognitivnih sposobnosti...
Polovinom decembra prigodnim programom u Galeriji obeležena je trideseta godišnjica poljske Solidarnosti čiji su protagonisti tada bili gosti SKC-a dok su protesti bili još u toku. Ovaj događaj, po mnogima poslednji socijalni prevrat u Evropi sa predznakom romantizma, bio je prepoznat i pamti se i danas po srećno rešenom logotipu. Iako su logotipi i dalje obavezni elementi svakog poduhvata, čini se da se danas u društvenim zagovaranjima i protestima daje prednost manje ili više dobro osmišljenim performansima...
U procesu prebacivanja težišta sa tipografije na koreografiju, oko samog pojma „solidarnosti“, ne bi trebalo da bude zabune: